Doista je teško reći tko je zaista najbolji nogometaš Hrvatske. Vraški bi teško bilo sastaviti čak i listu na kojoj bi se našli najbolji hrvatski nogometaši svih vremena. Ali nije li to poanta, ne govori li baš to o kvaliteti hrvatskoga nogometa? Pogledajmo tko sve zaslužuje da se nađe u diskusiji…

Najbolji nogometaš Hrvatske je svaki “Vatreni”

Najbolji hrvatski nogometaši imat će doista sjajnu priliku da u Kataru potvrde svoju kvalitetu.

Da pokažu da ono čudesno ljeto u Rusiji prije četiri godine nije nimalo bilo slučajno.

Neki bi stoga rekli da je jedini odgovor to da su najbolji nogometaši Hrvatske – svi nogometaši Hrvatske.

Da, svi “Vatreni”, svi koji su ikada obukli onaj planetarno poznati, toliko voljeni kockasti dres.

Luka Modrić, Ivan Rakitić i aktualna repka

Kada se zbrajaju najbolji hrvatski nogometaši svih vremena, kada se otvore rasprave, to je velika pohvala hrvatskome nogometu.

To je veliki naklon svakome djetetu što sanja o dresu i golu u finalu Svjetskoga prvenstva.

Ako bi se najbolji nogometaš Hrvatske tražio među aktualnim reprezentativcima, onda dileme nema.

Luka Modrić, majstor iz Zadra, nanovo ovjenčan titulom u Ligi prvaka, vjerojatno je prva asocijacija i Europljana na tu pretragu.

Najbolji nogometaš Hrvatske
Najbolji nogometaš Hrvatske – Luka Modrić

Neprevaziđeni tehničar i prvi među jednakima u Real Madridu. Čovjek s loptama što imaju i oči i uši. Kapetan hrvatske nogometne reprezentacije.

Ta on zasigurno mora biti najbolji nogometaš Hrvatske?

A tu će se, pak, naći prozvani oni koji ne osporavaju Modriću ingenioznost, i koji su svjesni da jedan Ivan Rakitić ne bi tek tako igrao u Barceloni.

No koji smatraju da Rusije 2018. ne bi bilo da ne bješe Francuske 1998.

Zvonimir Boban, Davor Šuker, Robert Prosinečki

Hrvatska nogometna reprezentacija bila je tada još mlada, a glavnu su riječ u njojzi vodili asovi što su desetljeće ranije postali svjetskim prvacima na Mundialitu u Chileu 1987.

Jeste se ta momčad zvala Jugoslavija, no činili su je gotovo bez izuzetka najbolji hrvatski nogometaši, tada još mladi.

Naraštaj koji je toliko obradovao naciju devedesetih predvodila su najmanje tri čovjeka za koje bi se mogao upotrijebiti izraz – “najbolji nogometaš Hrvatske”.

I svi su bili toliko različiti, a opet ih se dalo voljeti podjednako!

Prvi je bio Zvonimir Boban, sa inozemnom karijerom koja i dan-danas izaziva strahopoštovanje. Boban će gotovo patentirati ulogu playmakera, a nakon što sve očara u zagrebačkome Dinamu, preko Barija će stići do velikoga AC Milana, sa kojim će osvojiti Ligu prvaka.

U navali, zna se, možda ne najbolji nogometaš Hrvatske, ali zasigurno najbolji napadač Hrvatske svih vremena – neka se ne ljute Mario Mandžukić i Ivica Olić, ne smijemo ni njih zaboraviti – Davor Šuker.

A tko je ono s cigaretom što se dimi već nadomak travnatoga terena? Ne može to biti niko drugi doli Robert Prosinečki, glavom i požutjelom bradom.

Da je nekome dragi Gospod povjerio toliki dar, to je čudo samo po sebi. Dalo bi se diskutirati da li je Prosinečki u karijeri ikada dosegao visine koje bi učinile da makar zakratko postane najbolji nogometaš Hrvatske. Ali ono što je on umio uraditi s loptom, malo ko zna i danas.

Darijo Srna, Dario Šimić, Niko Kovač i drugi ratnici

Eto, sada se javljaju i oni koji cijene nešto drugojačije. Koji znadu da najbolji nogometaš Hrvatske ne mora biti dirigent tog orkestra, nego netko tko daje svemu srce poput kakvoga lava.

Tu bi se među ovu listu morali umješati čovjek koji je Kapetan sa velikim slovom “K”.

Darijo Srna učinio bi sve za svoju Hrvatsku, i malo je onih koji bi ostali ravnodušni i ne bi se pokrenuli kada bi se on zatrčao ili zaurlikao.

Na sličnome tragu bio je čovjek za kojeg možda niko naglas ne bi rekao da je bio najbolji nogometaš Hrvatske. Ali to je samo jer da biste shvatili vrijednost Darija Šimića, morali bi vidjeti dalje od pukoga rezultata. Dalje od zbroja žutih kartona na njegovome kontu.

Nešto manje odlikovan, no sa ljubavlju ka domovini što je nadomješćivala pokoji nedostatak na terenu, bio je Josip Šimunić.

Na sličnome je tragu možda bio i Niko Kovač, koji je uz to, dok mu je leđa čuvao brat Robert, zabio mnogo puta u najdražemu dresu.

Tko bi zaboravio dva pogotka Islandu ili onaj zgoditak Englezima? I nemojte dozvoliti da vas njegov izbornički mandat razuvjeri: Niko Kovač spada u diskusiju o tome tko je najbolji nogometaš Hrvatske.

najbolji hrvatski nogometaši svih vremena

A za naše stare: Vukas, Beara, Zebec…

Nije se igrao nogomet, dakako, samo potkraj 20. i s početka 21. stoljeća.

Što ako bi se pitalo nekoga mnogo starijeg? Nekoga našega didu ili tetka sa dobrom memorijom?

Ako bi ih se pitalo tko je najbolji nogometaš Hrvatske, vjerojatno bi se sjetili crno-bijelih snimaka.

Prije velikih uspjeha hrvatskoga nogometa, prije Luke Modrića i njegovih odličja Lige prvaka, bilo je onih koji su zadužili hrvatski nogomet.

I koji su postali zaštitnim znacima velikana naše domaće lige, Dinama iz Zagreba i splitskoga Hajduka.

Tako ne može biti da se vodi rasprava o tome tko su najbolji hrvatski nogometaši svih vremena, a da ne spomenemo jednoga Bernarda Vukasa, Vladimira Bearu ili Branka Zebeca.

Što vi mislite?

Tema “Najbolji hrvatski nogometaši”, ponovićemo, zapravo govori o kvaliteti naše repke.

Ona je svjedodžba tog neutaživog talenta koji je jednu malenu zemlju proslavio diljem planeta.

Ali sasvim je u redu da imate svog ljubimca.

Nogometne aktualnosti